što je život bez cimeta?

mislim da sam već spomenula da obožavam cimet…u kolačima, u saftovima, u kavi, u žvakaćim gumama…

i ako naiđem na recept u kojem se spominje cimet, sa stopostotnom sigurnošću ću ga kad tad isprobati 😀

par puta sam već pekla ovaj kolač, a jučerašnji dan sa snijegom i osjećajem da ova dosadna zima nikad neće proći (halooooo, već dva mjeseca zime bez pauze, stvarno bi bilo dosta, gdje je globalno zatopljenje?) me doveo do toga da mi se nije dalo kuhati (opet, po ne znam koji put u zadnje vrijeme…jesam li uopće kuhala što ovaj tjedan? hm..), ali mi je došlo da ispečem kolač da mi popravi rapoloženje

da kolač nije jako jednostavan, ne bi mi se ni to dalo, vjerujte mi…ovo vrijeme me dovelo do toga da bih najradije cijele dane provodila u krevetu i za sve što trebam napraviti, trebam uložiti nevjerojatnu količinu samouvjeravanja da ipak ne mogu ne raditi baš ništa….a tek jutarnje prisiljavanje same sebe da odem na posao…bolje da ne načinjem tu temu

recept je sa stranice cooking light, malo sam ga modificirala, svaki put ga radim drugačije, ako nemam dovoljno sira ubacim malo jogurta ili vrhnja, nije baš recept gdje se slijepo treba držati gramaže da bi ispao dobro 😀

sastojci i priprema:

u zdjelu za miksanje staviti 120 g maslaca, 200 g krem sira, 1 i pol šalicu šećera (od 2,5 dl) – ja pomiješam bijeli i smeđi, žličicu ekstrakta vanilije ili vanilin šećer ako nemate ovo prvo – kad to izmiksate, dodajte 2 jaja, jedno po jedno pa ih dobro umiješajte

nakon toga dodajte 1 i pol šalicu brašna u koje ste umiješali 1 i pol žličicu praška za pecivo, malo soli koju sam jučer zaboravila staviti ali nema razlike 😀 i 1 žlicu cimeta

u pripremljenu smjesu naribajte 3 srednje jabuke, trebale bi se narezati na kockice ali to mi se već ne da, ribanje je brže, lagano umiješajte kuhačom

izlijte smjesu u pripemljeni kalup po želji, posipajte s jedno 4-5 žlica šećera u kojeg ste umiješali žličicu do žlicu cimeta, zavisi od vaše ljubavi prema cimetu i pecite na 180°C, prema originalnom receptu sat i 15 minuta, ali iz moje pećnice bih nakon toga izvadila komad ugljena, ja ga pečem oko 40-45 minuta, prekrijem pred kraj folijom da više ne dobiva boju

kolač je vlažan i sočan, bitno je samo da smjesa nije tekuća kad ubodete štapić da isprobate pečenost 😉

http://blog.dnevnik.hr/vlastitasoba/2011/12/1629737992/orahnjaca.html

http://blog.dnevnik.hr/vlastitasoba/2011/12/1629737992/orahnjaca.html

najbolja orahnjača 😉

limunski muffini sa sjemenkama maka

nisam ovdje već dugo ništa objavila pa eto 🙂

u ovoj priči mak služi za ukras, ne mijenja okus, zato sam mu i dala šansu u kolaču 😉 jer kao što već znate, pokušavala sam zavoljeti kolače s makom ali ne ide 😀

recept pronađen na internetu a izvorno je iz The Cheese Board cookbook, u originalu ne ide mlijeko i jogurt nego kiselo vrhnje i slatko vrhnje, ali mislim da ćete i ovako pojesti čisto dovoljno kalorija u jednom komadu 😉

što nam treba?

za početak, jedna šalica od oko 2,5 dl za mjerenje

3 šalice brašna
1 šalica šećera
1/2 žličice soli
1/2 žličice sode bikarbone
1 žlica praška za pecivo
naribana korica 1 limuna
170 g maslaca

u većoj posudi izmiješajte sve ove sastojke, maslac dodajte narezan na kockice pa ga utrljate rukama u smjesu da dobijete mrvičastu smjesu kao kad radite prhko tijesto

u manjoj posudi izmiješajte zajedno

sok od 1 limuna
2 jaja
1 šalica mlijeka
1 šalica jogurta
1 žličica ekstrakta vanilije

prelijte tekuću smjesu u posudu sa suhim sastojcima i lagano izmiješajte kuhačom, tek toliko da se sve poveže, ne ubijajte je miksanjem 😉

na kraju u smjesu umiješajte i 2 žlice nemljevenog maka

ulijte smjesu u kalup za muffine premazan maslacem, kalupi su puni do vrha 😉

pecite u pećnici zagrijanoj na 180°C oko 25 – 30 minuta

tko ne voli kolače s makom kao ja, ovako mu neće smetati

njoke sa sirom u vlastoručnoj izvedbi

prvi put u životu radila sam sama njoke

ne s krumpirom, nego sa sirom…zaključivši da su mi ove finije sumnjam da ću ikad sama napraviti krumpiraste njoke

inspirirala me dva pohlepna talijana, ako ste odgledali koju emisiju znate o čemu pričam

inače, što se mene i mog želuca tiče, kao da smo talijanskog a ne u prošlom postu nabrojanog porijekla, dajte nam tijesta i paradajza i mi sretni i zadovoljni 😀

za njoke nam treba:

400 g brašna
500 g ricotte – što je meni taj sir fin, naš domaći svježi sir mi nikad nije bio fin, uvijek mi je nekako kiselkast i gorkast
60 g naribanog parmezana
sol, malo naribanog muškatnog oraščića
2 jaja izlupana vilicom

od sveg navedenog zamijesite tijesto, podijelite na par komada od kojih napravite valjčiće, režite njoke, skuhajte ih u slanoj vodi, kad isplivaju još koju minutu, probajte, nemaju tendenciju rasadanja kao krumpiraste

poslužene s umakom od paradajza: na malo maslinovog ulja popržena dva režnja češnjaka nasječena na ploškice zajedno s čili papričicom, tek da pusti miris, dodati 2 limenke nasjeckanog paradajza, krčkati koju minutu, dodati šaku iskidanih listova bosiljka i listića mažurana s jedne grančice, posoliti i to je to…dodala sam na kraju i fileta tune jer su moji dečki rekli da se neće najesti samo od paradajza 😀

jorkširski pudingići s tunjevinom

brzinski prijedlog za večeru, pogotovo ako vam ostane od ručka umaka s hrenom kojeg ste napravili, po mom sinu, za 30 osoba za pudingiće nam treba prema jamieu: 4 jaja ista zapreminska količina mlijeka i brašna – kod mene su 4 jaja bila točno 1 šalica, oko pola žličice soli jaja i mlijeko zajedno istucite pjenjačom da bude mjehurićasto i umiješajte brašno i sol, ja sam koristila integralno pšenično, vi po želji pećnicu zagrijte na 220°C, stavite u nju lim za muffine lagano nauljen da se zagrije, u vruće udubine ulijevajte smjesu i pecite oko deset minuta, vidjet ćete kad se ispeku, gledajte u pećnicu, zanimljivije je od tv programa nadjev sam napravila od dijela umaka i još mi je ostalo viška 😀 umak se sastojao od vrhnja, jogurta, hrena, soli, pa bi recimo za ovo punjenje, trebalo otrpilike: 3 žlice vrhnja 2 žlice jogurta malo naribanog ili hrena iz staklenke 1 limenka tuna fileta nasjeckani vlasac papar, sol po potrebi izdrobiti tunjevinu vilicom, dodati ostale sastojke i sve promiješati staviti si nadjev na vrući pudingić i smazati

vikend, vikend…..

nevjerojatno kako se uvijek iznova veselim petku istom jakosti/jačinom…nemam pojma više kako se kaže, otkad postoji hrvatska zaboravila sam hrvatski jezik, ne znam više što je pravilno pravopisno, gramatički…kako se što kaže, a prije sam stalno ispravljala ljude i išla im na živce s time 😀

ne znam, možda je krivo i pretjerano čitanje blogova prijašnjih godina, pa mi se sve pomiješalo 😛

no uglavnom, što sam htjela zapravo reći više se ne sjećam, i od prijašnjeg izvrsnog pamćenja nije previše ostalo, bit će da su i godine u pitanju, da ne spominjemo sveprisutni stres

i prođe tako tjedan, uz uobičajeno kuća-pos’o – pos’o-kuća, vidjela sam i prvi put u životu cvijet graška kako se pretvara u mahunu u svom malom vrtu na lođi, i mlađi sin završio gimnaziju i nema više roditeljskih u mom životu (je, je, je :D), a i pogodila sam boju farbe za kosu koja izgleda kao moja prirodna boja…nije puno ali čovjeka veseli 😀

i da, pročitala sam danas jedan izvrstan post, pa ako još niste, svakako pročitajte….

http://sjediijedi.tportal.hr/inspiracija/194519/Hrvatska-kak-a-je-tak-a-je.html

aromatične ćuftice…

….za znatiželjne fanove 😀

treba nam:

1/2 kg mljevene puretine
šnita kruha bez korice, oko 50 g, razlomljena i namočena u malo mlijeka
1 izlupano jaje
žličica soli, odokativna žličica sjemenki komorača (usitniti ih), papar po ukusu

izmiješati dobro sve sastojke i ostaviti smjesu da stoji dok pripremite umak

za umak nam treba:

oko 5 dl pilećeg temeljca – organska pileća kocka posluži svrsi
1 konzerva pelata – 400 g
pasirane rajčice oko 1 dl
sol, papar, šećera po želji ako je prekiselo

stavite navedene sastojke u zdjelu, malo zdrobite pelate, kad lagano zakipi stavite kuhati ćuftice, napravite ih malene, veličine oraha, kuhajte oko 15 minuta

prilog po želji 😉

jagode se na sreću mogu uzgajati i u tegli

jagode, drugo voće od kojeg ne radim kolače kad im je sezona, pojedem ih svježe, najbolje kad su ukusne i ne trebaju nikakve dodatke u vidu šećera i šlaga, kao što su bile ove

šteta što se trešnje ne mogu uzgajati u tegli

trešnja, jedna od dvije vrste voća koje ne koristim u kolačima kad im je sezona, žao mi, najdraže su mi svježe 😀

grašak na lođi

nisam baš nikad bila tip od prčkanja po zemlji, dapače, nisam podnosila zemlju/prašinu/pijesak na rukama, skoro bježala od djece koja su me nakon igre u pješčaniku htjela držati za ruku i skoro vikala po cesti, upomoć, napadaju me 😀

zadnje dvije godine me odjednom uhvatilo sađenje svega i svačega, sve češće i golim rukama, bez rukavica…nekako mi više ne smeta zemlja na rukama, zapravo djeluje nekako smirujuće to prčkanje po zemlji

a ovo je prvi cvjetić na grašku 🙂