kolač/kruščić od banana

nedavno sam negdje čitala kako su zrele banane ljekovite, e pa sad, i da liječe sve od gljivica na noktima do tumora na mozgu, ja ih opet ne bih voljela jesti jer više volim one poluzrele

tu i tamo se u kući odjednom stvori toliko banana jer, ja sam kupila banane, muž je kupio banane, svekar je poslao banane….da na kraju neke postanu prezrele i nitko ih ne želi jesti

onda obično završe u nekakvom kolaču

recept za muffine s jabukama i cimetom sam isprobala s puno vrsta voća pa i s bananama, ali ovaj put nisam pekla muffine nego sam sve izlila u jedan kalup

tako je još bolje ispalo, fino sočno

Sastojci

11/2 šalica brašna
3/4 šalice šećera
1/2 žličice soli
2 žličice praška za pecivo
1 žličica cimeta
1/3 šalice biljnog ulja
1 jaje
1/3 šalice mlijeka
2-3 zrele banane, ovisno o veličini
odokativno ruma uliti, ja imam velike oči 😀

U jednoj zdjeli izmiješajte suhe sastojke, u drugoj zdjelici tekuće uključujući zdrobljene banane, dodajte tekuće sastojke u suhe i lagano promiješajte.

Ulijte u manji duguljasti kalup , pecite na 170°C oko 40-45 minuta, probajte da li je pečeno.

kako sam ga pekla navečer pa ga nitko nije mogao jesti do jutra, uspjela sam si ujutro uzeti dvije šnite na posao, a kad sam došla doma dočekalo me još par šnita jer je mom sinu tako bilo fino da je mogao sve pojesti ali je ipak malo ostavio 😀

čokokoko vijenac… iz namaštenog kalupa :D

sad se prvo možemo diviti tome kako izgleda kolač kad se ispeče u namaštenom kalupu

divljenje 1

divljenje 2

divljenje 3

divljenje 4

sad dosta divljenja, nije sve u formi, ima više u sadržaju 😛 htjela sam sad malo zabrazditi u nekakve usporedbe, ali ajde neću, danas ću se zadržati samo na hrani 😛

meni je puno ukusniji bio moj čokominti eksperiment nego ovaj vijenac po receptu ne znam odakle, iz nekog časopisa bogtepita otkad…godinama skupljam recepte, da ne kažem desetljećima, to ružno zvuči….puno sam ih i pobacala zaključivši da ih vjerojatno neću nikad isprobati…što je možda bila i pogrešna odluka, možda sam pobacala krive recepte, a kako sad kuham i pečem po principu – hoću uvijek nešto novo i drugačije jer ne želim ostatak života jesti stalno jedna te ista jela (neću ni ovdje u usporedbe :P) – recepti mi dobro dođu za ideje

ovom čokoladno kokosastom vijencu fali malo duše, previše kokosa po meni, previše i mrvica, trebalo bi to srezati da kolač bude mekši i sočniji

da ne duljim više, još sam na oporavku, evo vam recept

sastojci:

140 g putra
170 g šećera
120 g čokolade
8 jaja
170 g kokosovog brašna
70 g mrvica
rum za namočiti mrvice

1 dl slatkog vrhnja
2 žlice mlijeka
2 žličice instant kakaa
3 žličice šećera u prahu
1 vanilin šećer

priprema:

miješajte otopljenu čokoladu s putrom i šećerom, dodajte jedan po jedan žumanjak i dobro izmiješajte, dodajte kokos i namočene mrvice, kad ste dobro izmiješali, a malo je pregusto, umiješajte snijeg od bjelanjaka, uliti u, ovog puta namašteni, kalup i peći na 175°C oko 30 minuta, probajte čačkalicom

za premaz, sve sastojke osim vrhnja zagrijavati da se otope, kad se ohladi dodati u vrhnje i istući u kremastu smjesu

i glazbena podloga današnjeg posta….s ključnim stihom….radiš ono što ne voliš…i zato si stalno bolesna 😛

namasti kalup, namasti kalup

to bi mogao biti radni naziv ovog kolača, inače ćemo ga nazvati pepermintasto čokoladni vijenac ;D

smiksam ja smjesu, ulijem je u kalup i onda skužim da sam ga zaboravila namastiti, naravno da mi se nije dalo opet izlijevati smjesu, prati kalup, mastiti kalup, kolač gurnut u pećnicu pa što bude 😉 uzrujavanju u kuhinji stvarno nema mjesta 😀

ali to nije sve, radila sam lazanje nakon toga, i pogodite što se desilo, opet sam zaboravila namastiti posudu, čudna neka nedjelja, rastresena

kolač je inače izvrstan, ostao mi je bio komad koji sam danas uzela na posao i još uvijek je bio sočan

recept je prilagođen prema receptu za čokoladni kolač s crnim čajem iz nekog američkog časopisa, ne volim crni čaj, podsjeća me na djetinjstvo i probavne tegobe, nikad ga ne pijem, kao ni kamilicu, s kamilicom su me nalijevali jer nisam ništa htjela jesti kad sam se rodila, sisavac koji ne želi piti mlijeko 😀

izmijenila sam i količinu šećera jer mi je nekako bila prevelika količina za moju preinaku a i ne koristim gorku čokoladu da mi djeca ne plaču kako je gorki kolač nego čokoladu za kuhanje

i tak, da krenemo na recept ovog razvaljenog kolača jer kud nisam namastila kalup, nisam ni čekala da se ohladi nego sam ga još relativno vrućeg i mekanog nasilno oslobađala kalupa…..čudan, čudan dan….nije ni danas baš bio normalan, odmah ujutro sam se skoro ubila silazeći niz stepenice, špaga na stepenicama, ma majstorica 😀

za kolač nam treba

2 vrećice zelenog čaja s mentom i šaka svježe mente, preliti sa šalicom kipuće vode (oko 2,5 dl), čaj izvaditi nakon par minuta, mentu ostaviti u čaju dok se sve ne ohladi i bude spremno za smjesu
3 jaja
300 g šećera
300 g brašna
125 g putra – oko – sad će netko pitati kako može biti oko 125 g, lijepo, ako putar od 250 g kako piše na ambalaži prerežete dijagonalno na pola, onda je oko, ako vam se važe, važite 😉
1 žličica praška za pecivo
1 žličica sode bikarbone
1/2 šalice jogurta, znači oko 125 ml
1/4 žličice soli
100 g otopljene čokolade

priprema

u posudi miksajte putar sa šećerom da dobijete mrvičastu smjesu, dodajte jaja i sve dobro izmiksajte, umiješajte otopljenu čokoladu, dodajte jogurt i naizmjence dodajte brašno pomiješano s praškom, sodom i soli i pripremljeni čaj

kad ste sve dobro izmiješali, ulijte u NAMAŠTENI kalup i pecite na 175°C oko 30-40 minuta, probajte čačkalicom ili nečim sličnim nakon pola sata

jako ukusno, dugo ostaje svježe, a i forma je bolja ako namastite kalup 😉